Saame 137

1By the waters of Babylon, there we sat down and wept, when we remembered Zion.
1NAʻA mau nofo ki lalo ʻi he veʻe vaitafe ʻo Papilone, ʻio, naʻa mau tangi ʻi heʻemau manatu ki Saione.
2On the willows there we hung up our lyres.
2Naʻa mau tautau ʻemau ngaahi haʻape, ʻi he ngaahi uilou ʻi he lotolotonga ʻo ia.
3For there our captors required of us songs, and our tormentors, mirth, saying, “Sing us one of the songs of Zion!”
3He naʻe fekauʻi ai ʻekinautolu naʻa nau fakapōpulaʻi ʻakimautolu ke mau hiva; pea ko kinautolu naʻe fakaʻosiʻosi ʻakimautolu naʻa nau fekau ke mau fiefia, ʻonau pehē, “Hiva mai kiate kimautolu ʻi he ngaahi hiva ʻo Saione.”
4How shall we sing the LORD’s song in a foreign land?
4‌ʻE fēfē ʻemau hiva ʻaki ʻae hiva ʻa Sihova ʻi he fonua ʻoe muli?
5If I forget you, O Jerusalem, let my right hand forget its skill!
5Kapau te u fakangalongaloʻi koe, ʻE Selūsalema, tuku ke ngalo ʻi hoku nima toʻomataʻu hono faiva.
6Let my tongue stick to the roof of my mouth, if I do not remember you, if I do not set Jerusalem above my highest joy!
6Kapau ʻe ʻikai te u manatu kiate koe, tuku ke pikitai ʻa hoku ʻelelo ki hoku ʻaoʻingutu; ʻo kapau ʻe ʻikai te u hiki māʻolunga hake ʻa Selūsalema ʻi hoku fungani fiefiaʻanga.
7Remember, O LORD, against the Edomites the day of Jerusalem, how they said, “Lay it bare, lay it bare, down to its foundations!”
7Manatu, ʻE Sihova, ki he fānau ʻa ʻItomi, ʻi he ʻaho ʻo Selūsalema; naʻa nau pehē, “Fakaʻauha ia! Fakaʻauha ia, ʻo aʻu ki hono tuʻunga!”
8O daughter of Babylon, doomed to be destroyed, blessed shall he be who repays you with what you have done to us!
8‌ʻE ʻofefine ʻo Papilone, ʻe fakaʻauha koe; ʻe monūʻia ia, ʻaia te ne totongi kiate koe, ʻo hangē ko hoʻo fai kiate kimautolu.
9Blessed shall he be who takes your little ones and dashes them against the rock!
9‌ʻE monūʻia ia, ʻaia te ne toʻo ʻo laiki hoʻo fānau iiki ki he maka.